Broj 02- 50/06
Zagreb, 23. veljace 2006.
HRVATSKI LIJECNICHI ZBOR N/p predsjednika Prim. Hrvoje Sobat, dr. med.
Postovani gospodine predsjednice,
sukladno svojim Statutom utvrdenim obvezama, Hrvatska lijecnicka komora u suradnji s nadleznim ministarstvima, zdravstva i pravosuda, to odredenim gradanskim udrugama koj e se bave alternativnim metodama lijecenja, poduzela je niz aktivnosti koje imaju za cilj donosenje Zakona o komplementarnim metodama lijecenja (ili alternativnoj medicini).
Pomno proucivsi dostupnu nam dokumentaciju, to savjetujuci se s odgovarajucim strucnim drustvima i udrugama, potvrdili smo svoj stav da je ovo podrucje neophodno regulirati prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a kako nam je savjetovala i sama Europska komisija tijekom obavljenih « screeninga» za podrucje usluga i prava nastana. U protivnom, moglo bi doci do nedefinirane i nekontrolirane uporabe spomenutih metoda, na stetu nasih bolesnika u cemu neke od zemalja clanica Europske unije yea imaju negativna iskustva.
Molimo Vas stoga, da kao najveca i najutjecajnija lijecnicka udruga pomognete u definiranju ove veoma vane problematike. Naime, poznato je da se pojedine metode lijecenja koje se sada svrstavaju u tzv. alternativnu medicinu godinama primjenjuju od strane lijecnika, kako specijalista pojedinih specijalnosti, tako i lijecnika opce medicine koji su prosli posebnu izobrazbu. Neke od metoda sluzbeno su dio plana i programa odredenih specijalnosti (pr. akupunktura, manualne tehnike, hipoterapija, akupresura, masaze i sl.) a neke su definirane i posebnim zakonima ( pr. homeopatski pripravci). Tako su nenametljivo, ali i formalno uvrstene u lijecnicku iii ljekarnicku djelatnost za koju nadlezne komore, sukladno svojim zakonskim ovlastima izdaju odobrenje za samostalan rad. Istodobno, tim tehnikama se bave nemedicinski obrazovani pojedinci u okviru svojih obrta iii trgovackih drustava, a time izvan wake kontrole kako struke, tako i nadleznog ministarstva. Razvidno je da je stoga, a i zbog niza drugih razloga, neophodno potpunije zakonodavno urediti ovu oblast.
Kao predsjednika Hrvatskog lijecnickog zbora, molimo Vas da putem tijela svoje udruge, a prije svega angazirajuci Upravne odbore strucnih drustava i Strucni savjet, pokusate definirati svoje odgovore na pitanj a kako slij edi:
Koje komplementarne tehnike ill metode lijecenja alternativne medicine mogu postati dio plana i programa specijalisticke izobrazbe i kojih specijalnosti?
Koja temeljna i profesionalna izobrazba bi bila neophodna za osobe koje nisu medicinski educirane, a mogle bi se sukladno definiciji <anedicinskog akta» utvrdenoj od strane UEMS-a ukljuciti u lijecenje bolesnika ( ako to bolesnik zeli!) ? Koji status u odnosu na lijecnnka bi bio najprimjereniji suradnicima u lijecenju komplementarnim metodama i koji stupanj samostalnosti, a time i odgovornosti bi im se mogao dopustiti?
Tko bi i na koji nacin vrsio strucni nadzor i pratio trajnu izobrazbu ove vrste suradnika u lij ecenj u? Koje metode lijecenja iz podrucja nekonvencionalne medicine bi trebalo uvrstiti u Plan mjera zdravstvene zastite koji donosi Vlada Republike Hrvatske na temelju zakona o zdravstvenoj zastiti?
U nadi da de Hrvatski lijecnicki zbor svojim znanjem i iskustvom doprinjeti osmisljavanju strategije i donosenju zakonske regulative iz ove oblasti, zahvaljujemo Vam se na suradnji.
Vase odgovore ocekujemo u sto je moguce kracem roku kako bismo ih mogli pravodobno objediniti i predstaviti predlagateljima Zakona.
S postovanjem,
Predsj ednik
Hrvatsk ijecnicke komore
im. Arvoje Minigo, dr. iLd.